Sažetak
Nastavničke kompetencije proteklih su se pet desetljeća bitno preobrazile, uglavnom zbog utjecaja globalizacijskih društvenih i tehnoloških promjena, ali je kognitivni, emocionalni, socijalni i tjelesni razvoj učenika te odgovornost za takav razvoj i dalje glavni cilj nastavnika. Promjene su uzrokovale neujednačene kvalifikacije, diferencijaciju znanstvene podloge u nekim područjima te nedostatne modele obrazovanja, što je otežalo prihvatljivu profesionalizaciju nastavnika, pa tako i onih tehničkog područja .
Ovaj pregled se fokusira na glavne probleme deprofesionalizacije i dekvalifikacije nastavnika, na dugoročne opasnosti takvih trendova te na smjernice i znanstvene dosege koji determiniraju profesionalizaciju nastavnika. U radu se iznosi pregled modela profesije i kritika strukturalnog funkcionalizma na kojem je zasnovan te se analiziraju problemi nastavnika tehničkog područja u Hrvatskoj. Iznose se glavne prepreke za profesionalizaciju, poput centraliziranog pristupa kojim se nastavniku nameću modeli i sadržaji poučavanja, bez preuzimanja suodgovornosti za učinak nastave.
U takvim okolnostima, profesionalizaciju nastavnika tehnike mogao bi osigurati predloženi hibridni model, kojim se dinamički usklađuju kompetencijski okviri i profesionalni standardi kao način sprječavanja dekvalifikacije, dok se delegiranjem nadležnosti nad tim standardima na udruženja nastavnika osigurava profesionalna autonomija, kao jedino jamstvo kvalitetnog obrazovanja budućnosti.
