Sažetak
Tehničko crtanje i grafičko komuniciranje neizostavni je dio tehničkog stvaralaštva te dio općeg tehničkog odgoja i obrazovanja. U industrijskoj proizvodnji se za potrebe projektiranja proizvoda razvija i primjenjuje računalno potpomognuto oblikovanje (CAD) gotovo šezdeset godina. Proteklih tridesetak godina ono se postupno uključuje u visokoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, a u nekim dijelovima svijeta i u opće tehničko obrazovanje. U tom smislu provedena su različita istraživanja koja problematiziraju primjenu CAD programa u nastavi. Ipak, naša dosadašnja praksa osnovnoškolskog obrazovanja nije uključivala primjenu ovih sadržaja u nastavi. Aktualne promjene obveznog obrazovanja u Hrvatskoj donose i obvezno stjecanje digitalnih kompetencija, što daje poticaj uvođenju računalno potpomognutoga oblikovanja u osnovnoškolsku nastavu. U ovom radu se analiziraju istraživanjima utvrđeni odnosi između tehničkoga crtanja, spacijalne inteligencije i računalno potpomognutoga oblikovanja s ciljem razmatranja opravdanosti, mogućnosti i izazova uvođenja takvih sadržaja u nastavu Tehničke kulture. Na temelju analize dosadašnjih spoznaja, argumentira se značaj ovih sadržaja za razvoj učenika, iznose se mogućnosti primjene u nastavi te se donose smjernice za buduća istraživanja primjene CAD-a u nastavi Tehničke kulture.
