Sažetak
Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća robotika je postala važno područje tehnike, koje se sve brže razvija, te bez kojega danas nije moguće zamisliti suvremenu proizvodnju. Takav razvoj uvjetuje i odgojno-obrazovni proces, koji se mora prilagođavati, ako društvo želi pratiti korak s vremenom. Zbog atraktivnosti i široke dostupnosti različitih robotskih i automatskih uređaja i naprava, sadržaji robotike postali su i predmetom interesa djece različite dobi, te tako i predmetom poučavanja u različitim školskim i izvanškolskim programima i aktivnostima. Ipak, složenost i multidisciplinarnost ovakvih sadržaja, kao i visoki kognitivni zahtjevi prema učenicima, ističu problem primjerenosti pristupa, strategija i metoda učenja i poučavanja, odnosno razvoja i operacionalizacija kurikuluma takve nastave. Stoga se u ovom radu donose teorijska i praktična polazišta za organizaciju nastave i razvoj kurikuluma. Teorijski dio rada govori o značaju i položaju tehnike u osnovnoškolskom obrazovanju, iznose se koncepti i pristupi razvoju nastave tehnike općenito, osobito nastave automatike i robotike. Drugi dio rada obuhvaća smjernice za razradu i operacionalizaciju takvog kurikuluma u osnovnoškolskom obrazovanju, koji ujedno donosi i prijedlog okvira kurikuluma. Iako predložene smjernice ne konkretiziraju mnoge aktivnosti učenika na mikro razini, čine jasno polazište za razvoj i operacionalizaciju izvedenog kurikuluma nastave, kojeg svaki nastavnik treba prilagođavati vlastitim učenicima i okruženju.
